| Sažetak | Mediji omogućuju javnu raspravu o općem dobru, posredujući raznovrsne informacije, ideje, mišljenja, svjetonazorske i političke opcije, ali i u ulozi „psa čuvara“ demokracije, oblikuju javno mnijenje i bude kritičku javnost. Mediji su platforma na kojoj se razvijaju, pojačavaju i slabe odnosi moći između pojedinaca, skupina i institucija u društvu (Car, 2016: 187). Prema Barendtu (2005) sloboda govora jedno je od građanskih i političkih prava koja čine prvu generaciju ljudskih prava. Sloboda govora i dobivanja nepristrane informacije smatra se individualnim pravom, a prema Kuhariću (2012: 6), ostvaruje se kroz pluralizam medija. (Car, 2016: 190). Bitno je naglasiti da u medijima sloboda govora ne postoji kao apsolutno pravo. Zato postoji novinarska etika, koja opisuje granice slobode izražavanja, odnosno poštivanje prava i ugleda drugih. Dakako, postoje i različita kršenja etičkih načela novinarstva, u koje spada i govor mržnje. (Car, 2016: 194) Ideologije imaju bitnu društvenu funkciju, i služe skupinama i njihovim pripadnicima tako što organiziraju i usmjeravaju njihove ciljeve, društvene prakse i čitav svakodnevni društveni život. Kako bismo organizirali ideološke prakse, potrebne su nam ideološke institucije, kao što su masovni mediji. U reprodukciji ideologija diskurs ima poseban status. Glavna karakteristika svakog političkog (i ideološkog) diskursa, prema Van Dijku (1997b, 34) je polarizacija na „nas“ i „njih“, odnosno pozitivno samovrednovanje i negativna prezentacija drugih. (Popović, Šipić, 2013: 208) Cilj ovog rada je pomoću kritičke analize diskursa (Reisigl i Wodak 2001, U: Bezić, Petrović, 2019: 84), istražiti načine imenovanja (nominacije) i opisivanja (predikacije) javnog djelovanja redatelja Olivera Frljića te ih proučiti u širem kontekstu opreke Mi/Oni. Prema Reisiglu i Wodaku (2009: 88) jezik je osnovno sredstvo za ostvarivanje i održavanje moći. S obzirom na to, važna je uloga i položaj medija, jer mediji imaju moć da svojim djelovanjem (načinom upotrebe jezika), oblikuju stajališta i mišljenja javnosti, i time doprinose pozitivnom ili negativnom vrednovanju različitih sudionika diskursa. (Bezić i Petrović, 2019: 84). Fokusirat ćemo se na specifični negativni događaj (prosvjed protiv Frljićeve predstave 'Naše nasilje i vaše nasilje') koji je izazvao negativne reakcije i kritike određenog dijela javnosti, i o kojem su izvještavali određeni hrvatski medijski portali. |
| Sažetak (engleski) | Media allow public discussion about common good, interceding various informations, ideas, opinions, world views and political options. They play number of roles, such as being the „watchdog“ of democracy, shaping the public opinion and evoking the critical public audience. Media are a platform where the relationships of power are being developed, amplified and weakened between individuals, groups and institutions in a society. (Car, 2016: 187). According to Barendt (2005) freedom of speech is one of the civil and human which constitute the first generation of human rights. Freedom of speech and getting unbiased information is considered to be an individual right, and accordind to Kuharić (2012: 6), is achieved through the pluralism of media. (Car, 2016: 190). It is important to emphasise that freedom of speech in media doesn't exist as an absolute right. That is why journalist ethics exists, which descibes the limits of freedom of expression, that is, respecting the rights and reputations of others. Ofcourse, there are different violations of journalist ethics, and one of them is a hate speech. (Car, 2016: 194) Ideologies have an important social functions, and they serve groups and individuals, organize and guide their goals, social practices and their whole everyday social life. In order to organize ideological practices, we need ideological institutions, such as mass media. In reproduction of ideologies discourse has a special status. Main characteristics of every political (and ideological) discourse, according to Van Dijk (1997b, 34), is a polarization on „us“ and „them“, that is positive self-evaluation and negative presentation of others. (Popović, Šipić, 2013: 208). The goal of this paper, using the critical discourse analysis, is to explore the ways of nomination and predication of public activity of director Oliver Frljić, and study them in a wider context of We/They opposition. According to Reisigl and Wodak (2009: 88), language is a basic asset for exercising and maintaining of power. Considering this, the role and positions of media is important, because they have power of shaping the attitudies and opinions of public (ways of using the language), thereby contributing to positive or negative evaluation of different actors of a discourse. (Bezić i Petrović, 2019: 84). Our focus will be on the single specific negative event (protest against Frljić's performance 'Naše nasilje i vaše nasilje'), which generated some negative reactions and critics from parts of public, and which has been reported about by some of the Croatian news portals. |
