Složeni veznik osim ako (slov. razen če, engl. unless) uvodi zavisne pogodbene surečenice s isključnim značenjem. Takve se surečenice obično smatraju srodnima (i zamjenjivima) niječnim pogodbenim surečenicama s veznikom ako, a izbor između tih dvaju tipova surečenica ovisi o semantičkim i pragmatičkim čimbenicima. U ovome se radu istražuju zavisne surečenice uvedene veznikom osim ako u hrvatskome i slovenskome u usporedbi s engleskim jezikom, prije svega s obzirom na njihovo tumačenje, mogućnost izražavanja hipotetskoga i činjeničnoga značenja te pojavu pleonastične negacije. Pritom se navode neki od ranijih pristupa, koji su uglavnom bili usmjereni na prirodu izrečenoga uvjeta (pogodbe) ili su željeli utvrditi značenjski doprinos surečenica s osim ako u kvantifikacijskome okružju, u kojemu su ih smatrali ili isključnim operatorom nad skupom kvantifikatora, ili presupozicijski (i pragmatički) motiviranim pojačivačem pogodbenoga uvjeta putem veznika osim ako. Na temelju podataka prikupljenih u referentnim korpusima hrvatskoga, slovenskoga i engleskoga želi se utvrditi ne samo sličnosti koje postoje u tim trima jezicima s obzirom na surečenice s veznikom osim ako nego i neke bitne razlike. Za razliku od hrvatskoga i slovenskoga, engleske surečenice s osim ako (engl. unless) rijetko izražavaju hipotetsko značenje: hrv. Došao bih na predstavljanje knjige, osim ako ne bi bila / ne bude velika gužva., slov. Na predstavitev knjige bi prišel, razen če ne bo / ne bi bilo gneče., engl. *I’d come to the book presentation, unless there’s a huge crowd. Kada je riječ o pojavi pleonastične negacije u takvim surečenicama, ona se u engleskome nikad ne pojavljuje, dok je u hrvatskome i slovenskome uobičajena, ali neobavezna. Pritom slovenski pokazuje oba svojstva tipična za pleonastičnu negaciju – dopušta pojavu niječnoga (slavenskoga) genitiva i ne dopušta pojavljivanje niječnih neodređenih izraza (tzv. jedinica niječne polarnosti) – dok hrvatski pokazuje samo jedno svojstvo (ne dopušta pojavu jedinica niječne polarnosti). Iako surečenice s osim ako / razen če u oba slavenska jezika pokazuju vrlo slična obilježja, njihova se distribucija s obzirom na pojavu pleonastične negacije donekle razlikuje: potvrdne surečenice s osim ako / razen če češće su u slovenskome nego u hrvatskome, dok je rečenica s izraženom pleonastičnom negacijom bitno manje. Zaključujemo da su surečenice uvedene veznikom osim ako / razen če jedan od najboljih primjera složenoga međudjelovanja sintakse, semantike i pragmatike, kojim se prije svega posreduju govornikove komunikativne potrebe i namjere.