U ovom diplomskom radu predstavljeni su općenito temelji, njihova podjela na plitke i duboke temelje, zatim zasebna cjelina o pilotima. Posebno je opisan kombinirani način temeljenja te njihov proračun krutosti pilota i roštilja, i određivanje pomaka. Temelj je dio građevine kojim se opterećenja iz kontroliranog nadzemnog dijela prenose u prirodnu sredinu, tlo, na način da građevina bude upotrebljiva i stabilna. Temelj je sastavni dio svake građevine, a oblik temelja i dubina temeljenja ovise o vrsti građevine i osobinama tla ispod nje. Temelji nikad nisu sami sebi svrha, oni su prijelazni dijelovi u kojima se preraspodjeljuju unutrašnje sile iz vitkih i tankih elemenata konstrukcije u masivne i široke temelje. Granica između plitkih i dubokih temelja nije strogo određena, ali se kao gruba podjela može prihvatiti ona po kojoj je dubina ukopavanja temelja u temeljno tlo manja od širine temelja. U slučaju kada dio objekta leži na čvrstom tlu, a dio na mekom tlu ili nasipu, tada se objekt treba jednim dijelom plitko temeljiti, a drugim dijelom duboko temeljiti. Takav način temeljenja se naziva kombinirani način temeljenja. Dio objekta na slabom tlu se duboko temelji na pilotima različite duljine, dok se dio objekta plitko temelji na temeljnom roštilju. Ovakav objekt se nema potrebe temeljiti kompletno na pilotima jer bi onda došlo do nepotrebnog bušenja stijene već s površine terena, što bi dodatno izazvalo troškove i gubljenje vremena, niti ima potrebe temeljiti cijeli objekt plitko zbog slabog sloja tla od površine terena do stijene. Takav kombinirani način temeljenja se koristi isključivo na mjestima neujednačenog sastava tla, jer je isplatnije i efikasnije.