Suvremena dentalna medicina osim na funkcionalnost, sve više stavlja naglasak na estetiku. Koliko je lijep osmijeh bitna karika u ţivotu svakog pojedinca pokazuju brojna istraţivanja u kojima je nezadovoljstvo bojom zubi pri samom vrhu poimanja vlastite vanjštine. Kako bismo mogli mijenjati postojeću boju zubi, moramo ju najprije definirati. Boja je osjetilni podraţaj koji nastaje pobuĊivanjem fotoreceptora svjetlosnim zrakama na mreţnici oka. Prouĉavanjem boje bavio se profesor Munsell i razloţio ju na tri komponente: nijansu, svjetlinu i zasićenost. Kasnije su uvedeni L*a*b i L*C*h sustavi za detaljniji prikaz sastavnica boja. Boju zubi moţemo odrediti konvencionalno pomoću kljuĉa boja ili digitalno pomoću kolorimetra ili spektrofotometra. Postupci izbjeljivanja zubi dijele se na intenzivno izbjeljivanje u ordinaciji pomoću vodikova peroksida visoke koncentracije te izbjeljivanje udlagama kod kuće pomoću karbamidova ili vodikova peroksida niţih koncentracija. Prednost intenzivnog izbjeljivanja je brzo postignut efekt, no postoje rizici od oštećenja gingive i preosjetljivosti. Prednosti izbjeljivanja udlagama su mala pojavnost preosjetljivosti i dulja postojanost boje, stoga se smatra zlatnim standardom. U ovom radu prikazani su rezultati promjene boje zubi tijekom postupka izbjeljivanja udlagama mjereni spektrofotometrom. Naime, matematiĉkim izraĉunom došlo se do podatka kako se boja zubi u dva tjedna promjenila za 6.48 jedinica, što predstavlja razliku uoĉljivu promatraĉu. Nadalje, svjetlina se povećala, zasićenost smanjila, vrijednosti a* i b* su se pomakle prema hladnim tonovima, a indeks izbjeljivanja pomaknuo se za tri jedinice ulijevo na kljuĉu boja. Navedeni rezultati daju nam do znanja da je boja zubi postala bjelja, što je i bio cilj postupka izbjeljivanja.