Cilj istraživanja: utvrditi što je najčešći izvor sagorijevanja kod medicinskih sestara/tehničara koji rade na COVID jedinicama intenzivnog liječenja te ispitati postoji li povezanost između simptoma sagorijevanja i sociodemografskih karakteristika sudionika. Ispitanici i metode: Ukupno 101 medicinskih sestara/tehničara je sudjelovalo u istraživanju iz različitih bolnica na području Hrvatske. U istraživanju je sudjelovalo 83 (82,2%) sudionica ženskog spola i 18 (17,8%) sudionika muškog spola, najčešće dobi između 26 i 35 godina (38,6%) te srednje stručne spreme (44,6%). Najveći broj sudionika ima između 2 i 4 godine radnog staža (32,7%) te prosječno radi na COVID jedinici intenzivnog liječenja 6 +/- 4,27 mjeseci, raspona od 1 do 15 mjeseci rada na COVID jedinici intenzivnog liječenja. Rezultati: Najčešći uzrok za sagorijevanje na poslu kojega sudionici navode je nedostatan broj osoblja (44,6%) te nakon njega slijedi preopterećenost poslom (33,7%). Najrjeđe kao uzrok sagorijevanja navode nedostatak zaštitne opreme, neadekvatna osobna primanja te strah od moguće zaraze COVID-19 virusom. Sudionici istraživanja postižu prosječan rezultat od 40,48 +/-7,26 za ukupnu skalu sindroma sagorijevanja. Postižu prosječan rezultat od 22,03 +/- 3,87 na skali Iscrpljenosti, dok na skali Otuđenosti postižu prosječan rezultat od 18,65+/-3,97. Zaključak: Sindrom sagorijevanja je prisutan kod medicinskih sestara/tehničara koji rade na COVID jedinicama intenzivne medicine. Najčešći uzrok za sagorijevanje na poslu je nedostatan broj osoblja. Ne postoji statistički značajna povezanost između sindroma sagorijevanja te pojedinih simptoma sagorijevanja (otuđenosti i iscrpljenosti) i duljine rada na COVID jedinici intenzivnog liječenja. Ne postoji statistički značajna povezanost između sindroma sagorijevanja te pojedinih simptoma sagorijevanja (otuđenosti i iscrpljenosti) i duljine staža medicinskih sestara/tehničara.