Cilj ovog rada bio je utvrditi pouzdanost, korisnost te diskriminacijsku valjanost novo konstruiranog testa za procjenu umijeća koturaljkanja. Prigodan uzorak od 42 ispitanika (26 ženskih i 16 muških; starosti 21.5 ± 8.7) izveo je test 4 puta s pauzama od 45 minuta između mjerenja. Prije testiranja ispitanici su svoje znanje koturaljkanja nominalno opisali kao „napredno“ ili „osnovno“ te ga dodatno ocijenili na skali od 1 do 10. Protokol je obuhvaćao mjerenje vremena potrebnog za prolazak kroz poligon koji je zahtijevao kombiniranje različitih koturaljkaških tehnika. Analizom rezultata nije utvrđena razlika u vremenu izvedbe između 4 ponovljena mjerenja (-0.8-0.2%; p=0.876), a vrednovani test imao je i nisku unutar-individualnu varijabilnost (CV=2.2%; CI=1.9-2.7) te gotovo savršenu povezanost (IKK=0.992; IP=0.986-0.996) među četiri mjerenja. Usporedba šumova (tj. tipičnih pogrešaka; 0.08-0.01 s) i najmanjih značajnih promjena (standardna devijacija x 0.2) pokazala je dobar nivo korisnosti testa. Osim toga, utvrđeno je da test diskriminira grupe koturaljkaša napredne i osnovne razine (F=10.0-11.2; svi P˂0.01). Uz navedeno, zabilježena je i srednje jaka povezanost između samoocjenjivanja ispitanika i njihove uspješnosti izvedbe testa. U konačnici, kombinirani test koturaljkanja pokazao se pouzdanom, korisnom i valjanom metodom za procjenu umijeća koturaljkanja kod koturaljkaša rekreacijske razine. Test se s pouzdanjem može primjenjivati u praksi i istraživanjima kojima je cilj utvrditi potencijal znanja koturaljkanja kao čimbenika efikasnosti učenja ili izvedbe dugih sportova sličnih strukturnih zahtjeva.