U prvom dijelu ovog rada iznosim svoje stavove o tome kakav bi trebao biti uspješni pjevački pedagog. Ovaj dio potkrepljujem citatima iz dostupne mi literature na engleskom jeziku, onim citatima koji su se poklopili i sa mojim stavovima o toj problematici. U drugom dijelu ovog rada odgovorila sam na svojevrsni izazov mogućeg uspoređivanja tehnike i same prirode instrumenta violoncello i s druge strane ljudskog glasa, smatrajući da je veza između ljudskog glasa i baš tog gudačkog instrumenta ono na što se, otkad je glazbe skreće pozornost struke. U prilogu diplomskog rada pristupila sam analizi pedagoškog ustroja u disciplini solo pjevanje na uzorku pedagoške prakse IV. odsjeka Muzičke akademije u Zagrebu. U tu svrhu smatrala sam dobrodošlim poslužiti se formom intervjua u kojemu sam zastupila bivše i sadašnje profesore Muzičke akademije. Taj dio ovog rada koncipiran je po unaprijed zadanim pitanjima za sve profesore. Ispod svakog pitanja nizala sam odgovore svakog pojedinog profesora kako bi obvezatni i oni potencijalni čitatelji ovoga rada ostali koncentrirani u materiji. U kontekstu rečenoga, veselilo me da je jedan broj profesora a da im nije bilo sugerirano vezu između violoncella i ljudskog glasa smatralo iznimno važnom. Ne manje razveselilo me što je naš proslavljeni glazbenik, prof. Valter Dešpalj uočio isto, potvrđujući dignitet pjevačkoj umjetnosti načelno, i u okrilju Zagrebačke muzičke akademije.