Temeljni cilj ovog diplomskog rada bio je istraţiti kakvo je medijsko prikazivanje virusa HIV-a i bolesti AIDS u 21. stoljeću, te postoji li stimatizacija virusa i/ili oboljelih u društvu u Hrvatskoj i Španjolskoj. Istraţivanje je provedeno metodom polustrukturiranog intervjua sa ĉetiri struĉnjaka iz civilnih udruga, polja komunikacijske znanosti i zdravstvene ustanove. Drugi dio istraţivanja je proveden metodom kritiĉke analize diskursa u kojem je analizirano devet ĉlanaka iz hrvatskih i španjolskih medija objavljenih u razdoblju od prosinca 2004. do svibnja 2017. godine. Rezultati istraţivanja pokazali su stigmatizirajuću komponentu u medijskom prikazivanju virusa HIV-a u obje zemlje. Iako se današnje izvještavanje razlikuje u odnosu na razdoblje osamdesetih i devedesetih godina, kada su mediji izvještavali o virusu HIV-a kroz prizmu straha i panike, pokazalo se da i dalje jedan od glavnih problema predstavlja medijski jezik. U obje zemlje medijsko izvještavanje o naĉinima prijenosa virusa u razdoblju otkrića izravno se povezivalo sa pojmom „riziĉnih grupa“ – muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, seksualne radnice i ovisnici o intravenskom konzumiranju droga. Time su mediji izravno utjecali na stigmatizaciju tih istih društvenih grupe koja je prisutna i danas; oboljeli od virusa HIV-a negativno su portretirani. Španjolska vlada odbacuje pojam „riziĉnih grupa“ u svojim programima prevencije širenja virusa, te uvodi pojam „riziĉno ponašanje“. U Hrvatskoj se pojam „riziĉnih grupa“ još uvijek aktivno koristi i moguće ga je pronaći u „Hrvatskom nacionalnom programu za prevenciju HIV/AIDS-a 2011.-2015.“ koji sluţi kao temeljni program u borbi protiv HIV-a. Organizacija UNAIDS predlaţe da je korištenje pojma „kljuĉne populacije“ primjerenije, no ono se ne koristi u ove dvije zemlje. Kroz pisanje ovog diplomskog rada pokazalo se da u Hrvatskoj gotovo ne postoje istraţivanja o medijskom prikazivanju i stigmatizaciji virusa HIV-a, te da su postojeća istraţivanja zastarjela i teško dostupna. TakoĊer, nacionalni programi ne pruţaju dovoljno rješenja za borbu protiv stigme koja prati virus HIV-a te nedovoljno ukljuĉuju ulogu medija u destigmatizaciji virusa i oboljelih. Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a koji bi se trebao odnositi na razdobolje 2016.-2020. godine je još uvijek u izradi, a u trenutku pisanja ovog diplomskog rada, rujan 2017., još uvijek je na snazi stari program koji se odnosio na razdoblje 2011.-2015. godine. To pokazuje da je prijeko potrebno aţuriranje postojećih programa i provoĊenje novih istraţivanja na medijskom podruĉju.