Završni rad Refleksije indijske filozofije u pjesništvu Tina Ujevića dokazuje i prikazuje kako se navedena filozofija ogleda u pjesnikovu stvaralaštvu, napose u poeziji te se sastoji od dva dijela dokaza. U prvom dijelu se navode i interpretiraju relevantni eseji, članci i spisi dok je u drugom dijelu izložena interpretacija par pjesama u kontekstu temeljnih ideja indijske filozofije. Za jasniji uvid u interpretaciju eseja i pjesama, naglašava se bitna razlika u načinu spoznavanja svijeta i sebe zapadnjačke i istočnjačke filozofije te sticanju znanja o istom. Zapad spoznaje putem racionalnosti i uma dok je glavno obilježje indijske filozofije nadmentalna samospoznaja. Pjesnik je htio spoznati sebe, no da se vodio indijskim načinom dokazuje njegova literarna ostavština. Preko 300 stranica njegovog proznog stvaralaštva odnosi se na kulturu, povijest, poeziju i filozofiju Indije. Po pretpostavci da su ga najviše i zanimale, najviše je i prevađao te komentirao filozofiju hinduizma i budizma. Pišući o budizmu naglašava pojam prolaznosti materijalne egzistencije te ljudsko poistovjećivanje s njom kao uzrok ljudske patnje. Raspravlja i o mādhyamici, kao budističkom pravcu te izlaže njegovo poučavanje o životu kao obmani i težnju vrhovnoj istini koja se spoznaje nadmentalnim iskustvom. U esejima koji se dotiču filozofije vedante a najviše u eseju Aupanišada fragment naglašen je monizam, odnosno jedinstvo Ātmana i Brāhmana, drugim riječima, sjedninjene individualne svijesti s kozmičkom te opisuje razvojni put Brāhmana. Nadalje, u eseju Ramanudža komentira Rāmānujinu i Šankarinu interpretaciju vedante. Zatim slijede interpretacije pjesama koje prikazuju i ukazuju na utjecaj indijske filozofije u Ujevićevom pjesništvu. U ovom radu je prikazan budistički smisao prolaznosti i patnje, kao i njen krajni cilj – oslobođenje. Osim temeljnih učenja filozofije budizma, u kontekstu hinduističke tradicije u Ujevićevom pjesništvu se uviđa težnja za sjedinjenjem s Brāhmanom, što je ilustrirano interpretacijom pjesničke proze Poja tmine te dvjema pjesmama: Mistički prostor noći i Par taktova iz astrologije. Prema tome, može se zaključiti kako je Ujevićev ne samo interes već i aktivno proučavanje Dalekog Istoka bitno utjecalo na njegovu poeziju te sveukupo stvaralaštvo. Uzevši to u obzir, stvaramo širi kontekst za bolje razumijevanje njegovih pjesama.