Rad se bavi analizom prostornog razmještaja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj te promjenama etničko-demografske slike kroz povijest s naglaskom na ratna zbivanja koja su počela 1990-ih godina. S obzirom na velik broj nacionalnih manjina koje se nalaze na prostoru Hrvatske, rad će pojasniti pravni, formalni, zakonodavni i institucijski položaj unutar Hrvatske u odnosu na hrvatsko stanovništvo. Jedan od glavnih problema s kojim se Hrvatska susreće je integracija stanovnika nacionalnih manjina u hrvatsko društvo. Nakon stupanja na snagu Ugovora u Amsterdamu 1991. godine, počinje razvoj integracijske politike na području Europske unije, samim time i u Hrvatskoj. Europska unija je uvelike utjecala na razvoj integracijske politike nacionalnih manjina iako je Hrvatska imala donekle razvijenu integracijsku politiku u doba SFRJ. Tijek razvoja integracijskih politika je bio dugotrajan proces koji je doveo do značajnih rezultata u integraciji nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Korištenjem podataka preuzetih sa službenih stranica Državnog zavoda za statistiku, kao i znanstvenih članaka, prikazan je tijek etničkih promjena hrvatskih prostora u razdoblju od kraja Drugog svjetskog rata pa do prve polovice 20. stoljeća. Usporedbom dvaju istraživanja o stavovima i percepcijama hrvatskog stanovništva o nacionalnim manjinama izdvojeni su zaključci o otvorenosti, odnosno zatvorenosti društva spram nacionalnih manjina i migranata. Analizom spomenutih istraživanja dolazi se do mogućih rješenja za promjenu tih percepcija i stavova stanovništva u budućnosti.