Cilj ovog istraživanja je bio određivanje najboljeg načina predsjetvene pripreme sjemena divlje trešnje (Prunus avium L.) za uspješno svladavanje dormantnosti. Istraživanje je provedeno tijekom tri godine (2015. – 2017.). U prvoj godini je prikupljeno sjeme i obavljeni su predsjetveni tretmani, dok je u ostale dvije godine bio praćen rast sadnica. Provedeno je ukupno 10 predsjetvenih tretmana: 1) ljetna sjetva cjelovitih plodova (A) 2) ljetna sjetva koštica (B) 3) ljetna sjetva koštica s flotacijom (C) 4) jesenska sjetva koštica (D) 5) jesenska sjetva koštica s flotacijom (E) 6) proljetna sjetva stratificiranih koštica po Grisezu (1974) uz hladnu stratifikaciju od trajanju od 125 dana na 3˚C. Prije stratifikacije koštice su namakane 48h u vodi. Stratifikacija je obavljena u mješavini prosijanog treseta i pijeska u omjeru 1:1. Omjer medija i sjemena bio je 3:1 (F). 7) proljetna sjetva stratificiranih koštica s prethodnom flotacijom po Grisezu (1974). Uvjeti stratifikacije jednaki su kao u tretmanu F. (G) 8) proljetna sjetva, toplo-vlažni i hladni postupak, 3 tjedna na 21˚C i 15 tjedana na 5˚C. Uvjeti stratifikacije jednaki su kao u tretmanu F. (H) 9) proljetna sjetva stratificiranih koštica. Sjeme je držano dva tjedna na 20˚C, zatim šest tjedana na 3˚C, zatim dva tjedna na 20˚C, pa ponovo dva tjedna na 3˚C, dva tjedna na 20˚C, osam tjedana na 3˚C sve do početka klijanja. Zadnje razdoblje držanja sjemena do početka klijanja na 3˚C može potrajati do 16 tjedana. (I) 10) proljetna sjetva, stratifikacija bez medija, tzv. „gola“ stratifikacija s kontrolom temperature i vlažnosti. Temperature su iste kao kod tretmana F (J). Ljetna sjetva (tretmani B i C) imala je najbolje klijanje u odnosu na sve ostale tretmane, dok je sjeme posijano u jesen (tretmani D i E) samo djelomično niknulo u prvoj godini poslije sjetve. Proljetna sjetva sa stratifikacijom imala je slabije rezultate, a tu se posebno ističu tretmani F i J koji su niknuli uglavnom u drugoj godini poslije sjetve, uz vrlo slabi postotak klijanja (3, 5 % u tretmanu F i 2, 75 % u tretmanu J). Tretmani H i I (proljetna sjetva uz toplo- hladni postupak stratifikacije) imali su bolju rasadničku klijavost, ali još uvijek slabiju nego tretmani iz ljetne sjetve. Dinamika rasta sadnica značajno je ovisila o predsjetvenom tretmanu. U 2016. godini u prvom mjerenju tretman E je imao statistički značajno veću visinu sadnice u usporedbi s tretmanom I, a na kraju vegetacije nije zabilježena statistički značajna razlika u visini sadnica između tih tretmana. U 2017. godini u prvom mjerenju statistički značajno najveću visinu imale su sadnice iz tretmana E i H i takav se poredak nije promijenio do kraja vegetacije. Na kraju prve vegetacije promjer sadnica u tretmanu I dostigao je promjer sadnica u tretmanima D i E koji su, uz tretman C, imali najveći promjer u početku vegetacije. U početku druge vegetacije najveći promjer korijenovog vrata sadnice imao je tretman E, a tretmani A i B imali su statistički značajno najmanji promjer korijenovog vrata sadnice. Na kraju prve vegetacije poprečna površina presjeka korijenovog vrata bila najveća u tretmanima C, D, E, i I. Na kraju druge vegetacije statistički značajno najveću površinu presjeka korijenovog vrata imale su sadnice iz tretmana D, E i H i među tim tretmanima nije bilo statistički značajne razlike. Predsjetveni su tretmani djelovali na koeficijent vitkosti sadnice jedino u prvoj godini istraživanja, a njihov utjecaj je sa starošću sadnice oslabio. Na kraju prve godine najveći koeficijent vitkosti sadnice zabilježen je u tretmanima E i I, dok je na kraju druge godine istraživanja tretman C imao manji koeficijent vitkosti i nije se statistički razlikovao u odnosu na tretman A. Sadnice iz proljetne sjetve imale najveći koeficijent vitkosti, a zatim slijede jesenska i ljetna sjetva koje su imale manji koeficijent vitkosti sadnice. Korelacijski koeficijent između visine sadnice i promjera sadnice bio je pozitivan. Na kraju prve godine istraživanja najveći korelacijski koeficijent zabilježen je u tretmanima D, A i B, a u drugoj godini u tretmanima E, I i B. U prvoj godini istraživanja najveći korelacijski koeficijenti između visine i koeficijenta vitkosti zabilježeni su u tretmanima B-E koji su imali korelacijske koeficijente veće od 0, 9. U drugoj godini korelacijski koeficijent između visine i koeficijenta vitkosti se smanjio, a najveću vrijednost imao je korelacijski koeficijent iz tretmana H, I i E. U prvom mjerenju statistički najveći broj listova po cm visine sadnice imale su sadnice iz tretmana I, a zatim sadnice iz tretmana H. Na kraju vegetacije došlo je do jakog napada fitopatogene gljive Blumeriella jaapii (Rehm) Arx koja je uzrokovala jaku defolijaciju. Na sadnicama iz tretmana H i I ostalo je najviše listova po cm visine. Najmanje listova po cm visine sadnice ostalo je u tretmanu D koji se nije statistički značajno razlikovao od tretmana C. Na temelju provedenog istraživanja može reći da je najveći postotak rasadničke klijavosti utvrđen u ljetnoj sjetvi bez odvajanja usplođa, a potom u proljetnoj sjetvi uz prethodnu toplo- hladnu stratifikaciju. Ljetna sjetva s usplođem daje kompaktnije sadnice, a proljetna sjetva i toplo-hladna stratifikacija daju vitkije sadnice. Potrebno je provesti daljnja istraživanja na sjemenu divlje trešnje podrijetlom iz klonskih sjemenskih plantaža i drugih kategorija šumskog reprodukcijskog materijala i provesti višegodišnja istraživanja kako bi se utvrdio najprikladniji način predsjetvene pripreme sjemena divlje trešnje i djelovanje ostalih čimbenika na kakvoću sadnica