Pseudofakni cistoidni makularni edem (PCME) je zadebljanje mrežnice u području makule, koje se obično razvija unutar tri mjeseca nakon operacije katarakte. Diabetes mellitus značajan je faktor rizika za razvoj PCME-a i raste proporcionalno s težinom dijabetičke retinopatije (DR). Interleukin 6 (IL-6) vjerojatno igra ključnu ulogu u razvoju upale nakon operacije katarakte. U ovo prospektivno, dvostruko slijepo istraživanje uključili smo 90 pacijenata koji su bolovali od katarakte i blage do umjerene neproliferativne dijabetičke retinopatije. Prilikom svakog posjeta svi su pacijenti bili podvrgnuti potpunom oftalmološkom pregledu s mjerenjem središnje fovealne debljine (CFT) optičkom koherentnom tomografijom (OCT). Pseudofakni cistoidni makularni edem se definira kao povećanje CFT-a za 40% u odnosu na preoperativnu vrijednost. Na početku operacije paracentezom je prikupljeno oko 0,1 – 0,2 ml očne vodice za određivanje koncentracije intraokularnog interleukina 6 (IL-6). Statističkom analizom dobivenih podataka utvrdili smo da ne postoji razlika u prosječnoj koncentraciji intraokularnog interleukina 6 (IL-6) s obzirom na vrstu lijeka, odnosno skupinu. Nadalje, do promjene u središnjoj fovealnoj debljini (CFT) dolazi pod utjecajem različite vrste lijeka pri čemu je CFT statistički značajno niža isključivo kod eksperimentalne skupine koja je primala topički deksametazon u odnosu na skupinu pacijenata u kontrolnoj skupini (placebo). Između ostalih skupina nisu utvrđene statistički značajne razlike u CFT-u. Može se zaključiti da topički bromfenak nije učinkovitiji od topičkog deksametazona u smanjenju koncentracije intraokularnog interleukina 6 (IL-6) te u smanjenju incidencije pseudofaknog cistoidnog makularnog edema (PCME) kod pacijenata s neproliferativnom dijabetičkom retinopatijom (NPDR).