Unatoč razvoju intervencijske kardiologije s uspješnijim liječenjem koronarnih stenoza i dalje se često susrećemo s poteškoćama u liječenju bifurkacijskih lezija s obzirom da se radi o području najzahtjevnijih intervencija s većim udjelom komplikacija i neželjenih kratkoročnih i dugoročnih događaja nakon zahvata. Cilj ovog istraživanja je utvrditi angiografski rezultat balona s otpuštanjem lijeka (DEBa) u postranični segment bifurkacije koronarnih arterija u odnosu na angiografski rezultat primjenom stenta s otpuštanjem lijeka (DES-a) i provisonal stentiranja, prvenstveno uspoređujući stupanj in-stent restenoze i kasnog gubitka lumena najmanje šest mjeseci nakon intervencije. Istraživanje je definirano kao prospektivno jednocentrično istraživanje u koje su uključeni bolesnici s koronarografski prikazanim bifurkacijskim lezijama koje zahvaćaju glavni i postranični segment. Uključeno je 60 bolesnika i podijeljeno u tri jednake skupine: DES-DEB, DES-DES te DES s provisional stentiranjem. Medijan dobi u svim skupinama je bio 67 godina (47-84), dok je 76,6% bolesnika bilo muškog spola. Indikacija za koronarografiju je bila stabilna angina pektoris u 77% te nestabilna angina u 23% bolesnika. Nije bilo statistički značajne razlike u kliničkim i demografskim značajkama, kao niti u kardiovaskularnim čimbenicima rizika između skupina. Niti jedan bolesnik nije doživio veliki neželjeni događaj po tipu smrti od kardiovaskularnog događaja ili infarkta miokarda. Ponovljena revaskularizacija s intervencijom na ciljnom segmentu je zabilježena u dva bolesnika u drugoj i u dva u trećoj skupini zbog nestabilne angine pektoris, dok nije zabilježena u prvoj skupini. Statistički je značajno povećanje lumena postraničnog segmenta u prvoj skupini u periodu od zahvata do kontrolne koronarografije (0,90 mm), dok se u drugoj i trećoj skupini bilježi gubitak lumena (0,10 mm i 0,20 mm). Razlike u inicijalnim vrijednostima najužeg lumena postraničnog segmenta između skupina nije bilo, dok je nakon zahvata najuži lumen bio veći u drugoj i trećoj skupini u odnosu na prvu skupinu s gubitkom razlike na kontrolnoj koronarografiji između prve i druge skupine (2,25 vs. 2,22 mm; p=0,607). Najuži dijametar postraničnog segmenta u prvoj skupini na kontrolnoj koronarografiji je bio statistički značajno veći u odnosu na treću skupinu (2,25 vs. 1,74 mm; p=0,0003). Dobiveni podaci ukazuju na superiorni šestomjesečni angiografski rezultat postraničnog segmenta primjenom DEB-a u odnosu na provisional tehniku te neinferiorni rezultat u odnosu na primjenu DES-a.