Monitoring vitalnih znakova je osnova zbrinjavanja kritično oboljelih pacijenata. Minimalne promjene koje bi mogle predstavljati normalne pomake kod zdravih pojedinaca, mogu signalizirati rane odmake kod vitalno ugroženih. Snimanje i monitoriranje EKG-a su jedan od najčešćih dijagnostičkih testova koji su redovito korišteni od strane medicinskih profesionalaca. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti načinu korištenja opreme kako bi EKG zapisi bilo što adekvatniji, a istovremeno njihova interpretacija ne bi rezultirala donošenjem krive dijagnoze i primjenom krive terapije. Uz ubrzani razvoj dijagnostičkih i intervencijskih postupaka, tehnologija je omogućila kontinuirani prikaz EKG zapisa, ali njihova preciznost i dalje nije osigurana. S tisućama uređaja i specijalizirane opreme u upotrebi u zdravstvenim ustanovama diljem svijeta, sigurnost i prevencija pogrešaka moraju biti prioritet (Mattox E, 2012). Kako bi uspješno rješavale problematiku snimanja i praćenja EKG-a, medicinske sestre moraju ovladati vještinama procjene tehnologije i stalno preispitivati točnost dobivenih rezultata. Prekomjerna upotreba tehnologije povećava opterećenje osoblja, a ne mora nužno poboljšati ishode liječenja pacijenata. Prepoznavanje artefakata i drugih poteškoća koje proizlaze od micanja pacijenta, vanjske električne interferencije i krivo postavljenih EKG elektrodi u konačnici će rezultirati poboljšanim ishodima (Baranchuk A, Shaw C, Alanazi H et al, 2009). Uz poznavanje dostupnih tehnologija, iskustvo medicinskih sestara i osnovno poznavanje interpretacije EKG-a od vitalne su važnosti.