Prijelom distalnog dijela palčane kosti najčešći je prijelom u dječjoj dobi. Pri prijelomu može doći do prijeloma epifize radijusa – epifizeolize. U 4 – 5 % slučajeva epifizeoliza može rezultirati poremećajem rasta palčane kosti u duljinu te trajnim estetskim i funkcionalnim defektima. Najčešći mehanizam nastanka ove ozljede je pad na ispruženu ruku. Dijagnoza se postavlja anamnezom, fizikalnim pregledom i rentgenskim snimanjem. Liječi se imobilizacijom ako nema pomaka. U suprotnom provodi se operativno liječenje – zatvorena repozicija i imobilizacija pod općom anestezijom. Teži slučajevi liječe se otvorenom repozicijom i unutarnjom fiksacijom, pomoću Kirschnerove žice ili vijka. Ovo retrospektivno istraživanje uključilo je 180 pedijatrijskih pacijenata, s prijelomom distalnog dijela palčane kosti liječenim u KBC-u Zagreb. Cilj istraživanja bio je prikazati uzroke prijeloma distalnog dijela palčane kosti u djece, s osvrtom na uzroke epifizeolize distalnog radijusa. Studija je obuhvatila 125 dječaka (68,68 %) i 57 djevojčica (31,32 %). Tri je velikih skupina uzroka prijeloma: pad, ozljeda u prometu i udarac. U prvoj, najvećoj, skupini najviše se djece ozlijedilo padom u razini, i to tijekom igre ili pri sportu. Ozljeda u prometu najčešće je uzrokovana tijekom vožnje bicikla. U trećoj, najmanjoj, skupini udarac je obično zadobiven djelovanjem lopte. Epifizeoliza distalnog radijusa evidentirana je u 61 slučaju (33,89 %). Uzroci epifizeolize po svojoj su učestalosti jednaki gore navedenima. Većina djece liječena je zatvorenom repozicijom i imobilizacijom pod općom anestezijom. Preventivnim djelovanjem mogu se spriječiti dugoročne posljedice prijeloma distalnog radijusa i epifizeolize distalnog radijusa. Poznavanje uzroka preduvjet je preventivnom djelovanju.