Tip 1 šećerne bolesti progresivna je kronična bolest koja u svijetu zahvaća oko 2 % ukupno procijenjenih slučajeva šećerne bolesti. Preko 1,2 milijuna slučajeva čine djeca i adolescenti. Bolest je praćena brojnim komplikacijama od kojih neke mogu biti opasne po život, dok druge narušavaju njegovu kvalitetu. Više od 85 % oboljelih bolest razvije prije 20. godine života, što nam ukazuje na činjenicu da većina bolesnika nadomjesnu terapiju mora primati desetljećima. Ovaj pregledni rad opisuje napredak u terapiji koji je postignut unazad 100 godina, kada je prvi put izoliran inzulin, jedini lijek za ovu bolest. U radu se ukratko opisuje samu bolest, povijest otkrića i kemijski aspekt molekule inzulina. Dan je kratak osvrt na važnosti, ali i komplikacije intenzivnog liječenja te na sam način primjene lijeka. Naglasak rada je na najnovijim analozima inzulina, načinima na koje oni doprinose nošenju s problemima vezanim uz ovaj oblik terapije te njihovim prednostima i manama u odnosu na prethodnike. S obzirom na prikazane probleme sa suradljivošću i načine na koje intenzivna terapija utječe na životni standard, teži se obrascima liječenja koji bi najbolje oponašali endogene učinke, dok omogućavaju bolesniku fleksibilnost i veću slobodu. Prikazani analozi vidljivo se kreću u tom smjeru, ali ima još puno mjesta za napredak i poboljšanje. Na samom kraju promišlja se o budućnosti liječenja i primjerima drugačijih terapija koje bi mogle pronaći mjesto u praksi.